Ivanje nije samo vjerski blagdan. U hrvatskoj tradiciji ono je stoljećima povezano s bogatim narodnim običajima koji označavaju početak ljeta, zajedništvo sela i vjeru u zaštitnu moć vatre, vode i bilja
Katolički vjernici sutra, 24. lipnja obilježavaju rođenje Svetog Ivana Krstitelja, jednog od najštovanijih svetaca u kršćanstvu. Za razliku od većine svetaca, kojima se obilježava dan smrti, svetom Ivanu Krstitelju slavi se rođenje, što njegov blagdan čini posebno važnim u crkvenom kalendaru.
No, Ivanje nije samo vjerski blagdan. U hrvatskoj tradiciji ono je stoljećima povezano s bogatim narodnim običajima koji označavaju početak ljeta, zajedništvo sela i vjeru u zaštitnu moć vatre, vode i bilja. Mnogi od tih običaja sačuvani su do danas te predstavljaju vrijedan dio hrvatske nematerijalne kulturne baštine.
Najprepoznatljiviji običaj vezan uz Ivanje svakako su ivanjski krijesovi, koji se pale u večernjim satima 23. lipnja, uoči blagdana. U gotovo svim hrvatskim krajevima ljudi su nekada skupljali granje i drva te palili velike vatre na brežuljcima, uz rijeke ili na seoskim trgovima. Tako je ovaj običaj upriličen proteklog vikenda u Požegi, na Trgu sv. Trojstva (naslovna fotografija, op.ur.).
Prema narodnom vjerovanju, vatra je simbolizirala pročišćenje, zaštitu od bolesti i nesreće te blagostanje za nadolazeće razdoblje. Mladi su često preskakali plamen vjerujući da će im to donijeti zdravlje, sreću i ljubav.
U različitim krajevima Hrvatske krijesovi imaju različite nazive. U Dalmaciji su poznati kao svitnjaci, dok se u drugim područjima nazivaju kresovi ili krisovi.
Uz vatru, važnu ulogu u ivanjskim običajima ima i bilje. Narodna predaja govori da biljke ubrane na Ivanje imaju posebnu snagu. Djevojke su plele vijence od poljskog cvijeća i ljekovitih trava, koje su potom nosile na glavi ili vješale na kućna vrata kao zaštitu doma.
Posebno su se cijenile biljke za koje se vjerovalo da donose zdravlje, plodnost i sreću, kao što su ivančice, djetelina, ivanjsko cvijeće (broćika), bršljan, paprat, klasovi žitarica i sl. U nekim krajevima vijenci su se čuvali tijekom cijele godine kao zaštita od nevremena i bolesti.
Ivanje je nekada bilo jedan od najveselijih ljetnih blagdana. Nakon paljenja krijesova okupljalo se cijelo selo. Pjevale su se narodne pjesme, plesalo kolo, a mladi su se družili do kasno u noć. Takva okupljanja bila su važan društveni događaj i prilika za upoznavanje budućih bračnih partnera.
U pojedinim krajevima običaji su bili povezani i s vodom. Jutarnje umivanje rosom ili kupanje u rijekama smatralo se simbolom pročišćenja i dobrog zdravlja tijekom cijele godine.
Iako su se životne navike promijenile, mnogi hrvatski gradovi i mjesta i danas organiziraju manifestacije povodom Ivanja. Posebno su poznati tradicionalni krijesovi u gradovima poput Karlovca i Požege, gdje se običaj njeguje kao dio lokalnog identiteta.
Čuda, legende i neugasla vjera: Zašto je Sveti Antun među najvoljenijim svecima?
Ovaj se običaj prakticira i diljem Europe, gdje preskakanje vatre i paljenje krijesova ima istu simboliku - tjeranje zlih sila, zaštitu usjeva te slavljenje svjetlosti i plodnosti.
Blagdan svetog Ivana Krstitelja tako ostaje spoj kršćanske duhovnosti i drevne narodne tradicije. Krijesovi koji osvjetljavaju ljetnu noć, miris poljskog cvijeća i okupljanje zajednice podsjećaju da su običaji više od folklora, oni su živa veza između prošlih i sadašnjih naraštaja.
Fotoprilog
Tagovi
Autor